Jezični savjetnik

Ovim postom promicat ću blog koji pratim odavno, no koji se bavi jezičnim pitanjima što me veoma zanimaju.
Na ovom mjestu možete pronaći mnoge odogovore na pitanja koja nas svakodnevno muče...
Blog ima mogućnost praćenja RSS-om, i što je najvažnije, daje korisne i ispravne savjete, ali već osam mjeseci (od oužjka 2008.) nema novog posta.
Autor je ujedno i član foruma za društvene znanosti te možete mnoga jezična pitanja potražiti i na forumu. (naravno i odgovore).

Vehementno

Danas sam odabrala za naslov naziv zanimljivog bloga http://vehementno.blog.hr/ kojeg sam slučajno otkrila. Prema kratkom uvidu stekla sam dojam da će biti koristan svima koji se bave dramskom umjetnošću...
O autoru bloga možete doznati ovdje.

Mali neobični ljudi

Što činiti uvečer dok vani vije bura?

Lagano se opustiti uz dobar film? U redu, može i to, no hoćemo li ga pronaći na ijednoj hrvtaskoj televizijskoj postaji? Vrlo je vjerojatno da, baš u tom trenutku, nećemo.
Poslušati dobru glazbu? Slušati radio? Može sve od navedenog.
No, ja sam izabrala čitati pripovijesti okupljene u zbirku Mali neobični ljudi Mire Gavrana...

Likovi zbirke jesu, doista, mali neobični ljudi - bolesnik Trpimir koji u nadi da će uspjeti dokazati svome liječniku da je ipak normalan pišući povijest Hrvata (uz razno razne komentare koji nam otkrivaju je li on ipak s pravom u umobolnici ili nije); starac Nikola koji ima sto četiri godine i piše pisma ženi koja ga je napustila prije pedeset godina i pobjegla s ljubavnikom u Brazil; jednojajčani blizanci Marko i Luka što imaju identične živote; Englezu Tedu važnije je spasiti medvjeda od spašavanja granatom ranjenog mladića. A svima je njima najvažnije sjećanje, jer ono im nitko ne može oduzeti.

Čovjek

Čitam Starca i more E. M. Hemingwaya i nailazim na rečenicu:
Nijedan čovjek nije nikad sam na moru. (prijevod: Z. Crnković)

Priznajem, misao nije neistinita... no, možda bih je nadopunila tvrdnjom da čovjek nije sam ako ima vjere u ...
Pojedinci bi ovu tvrdnju izrekli na drugi način rekavši: Čovjek nije otok.
No, u stvarnosti čovjek nije nikada sam,...

Nobelova nagrada za književnost 2008.

Vjerojatno ste već čuli tko je dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2008. godine, a ako niste evo imena dobitnika Jean Marie Le Clezio.
No, počinjem se pitati u kojem to svijetu živim, znam ime nagrađenog, a nažalost, nisam pročitala njegova djela... Nije li to pomalo čudno u ovo današnje vrijeme. Pokušala sam otkriti zašto je to tako i doznala da je do sada na hrvatskome jeziku objavljeno samo jedno njegovo djelo... to je pomalo sramotno za naše izdavaštvo; jedino se izdavačka kuća Ceres potrudila jednom objaviti njegovo djelo, a tada su kritičari djelo proglasili dosadnim te je stoga i postalo neprofitabilno izdavati Le Cleziove knjige i eto nas tu gdje jesmo - u zemlji (ne)znanja.
Poželjela sam napisati nekoliko njegovih misli, no taj me zadatak još čeka - bacam se na čitanje i pokušaje prevođenja s engleskog jezika.

Rainer Maria Rilke

JA ŽIVIM U KRUZIMA KOJI SE ŠIRE

Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučiti zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.

Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.

Preveo Dobriša Cesarić

Vrijeme ljubavi

Odgovarajući na zdravicu kipara Jacoba Epstaina u čast svog sedamdesetog rođendana, dvije godine nakon što se oženio tridesetogodišnjom Valerie Fletcher T.S. Eliot govori:

Uzvraćena ljubav uvijek pomlađuje.

Mudrost II.

William Butler Yeats:

Razmišljaj kao mudrac, ali se izražavaj kao obični ljudi.

Jednostavnost je najveća vrlina, u ovom slučaju.

Mudrost

Theodore Roosevelt:

Devet desetina mudrosti jest biti mudar u pravo vrijeme.

Ni i niti

Je li svjedeno koristimo li veznik ni ili niti?

Odgovor glasi - NIJE.

Ni dolazi uz niječne predikate: Nisu došli ni gosti ni njihovi prijatelji.

Niti dolazi uz potvrdne (jesne) predikate: Niti su nam poslali poruku niti su nas potražili.

Ni može povezivati pojedine riječi u rečenici: U samom gradu nije imala ni prijatelja ni rođaka.

Niti ne može povezivati pojedine riječi u rečenici. (nepravilno: U samom gradu nije imala niti prijatelja niti rođaka)

Ni stoji umjesto veznika i u isticanju: Nisu se pojavili ni Ivan ni Ana.

Niti stoji umjesto veznika i koji se ponavlja: Niti ona niti on nisu došli.

Riječi

W. Churchill:

Kratke su riječi najbolje, a drevne kratke riječi su najbolje od svih.

Poštujemo li i volimo li više čovjeka malih (kratkih) riječi, ali velikih djela ili čovjeka velikih riječi bez djela. Nisu li ljudi, ponekad opterećeni kazivanjem mnogo toga u patetičnome stilu, a iza tih riječi ne stoji ništa...
... Jesu li nam još uvijek važnije lijepe, slatkoriječive riječi od nečijeg truda?

Dnevnik Robija K.

Najnovije epizode iz Bilježnice Robija K. objavljene su u subotu, 27. 9. 2008. na stranicama e-novina (kliknite).
Ako se netko želi okušati u lekturi navednog uratka Viktora Ivančića, ovo će mu biti odlična vježba. No dobro, dobro znamo da je ovaj tekst stilski obilježen.
Dakle, ljubitelji Robija K. bacite se na čitanje.

Nepovratnost

Antonio Munoz Molina:

Istina je, ima gradova i lica koja upoznajemo samo zato da bismo ih zatim igubili, nikad nam se ništa ne vraća, čak ni ono što smo posjedovali ili što smo zaslužili imati.
(Zima u Lisabonu/El invierno en Lisboa)

Iskoristiti trenutak koji je traje, razamišljanje odvodi u nepovratnost.

Zvukovi (imena i lica) koji nas prate

Antonio Munoz Molina:
Imena, kao i glazba, rekao mi je jednom Biralbo mudrošću koju nam daruje treći ili četvrti gin, izdvajaju iz vremena likove i mjesta o kojim govore, oblikuju sadašnjost svojim jedinim oružjem, tajnom svoje zvučnosti.
...Ali valja se osloboditi čak i od imena, tvrdio je Biralbo, jer se u njima skrivaju sjećanja koja moramo iščupati do kraja da bismo mogli živjeti, izići na ulicu, otići do kavane, i osjećati se kao da smo zaista živi.

(Zima u Lisabonu/El invierno en Lisboa)

Nabacat ću samo misli, možda ih jednoga dana i povežem...

Glazbenik poput Biralba sluša život, književnik ga čita, slikar ga gleda... tko od njih dodiruje i miriše ovu vječnu zagonetku...Tko može reći - da osjećam svim osjetilima da život ovdje postoji, da je postojao i gdje pr/n/estaje?
...Osobe prolaze kraj nas, ponekad, ako smo sretni i dotaknu nas.

Rastanak

Gustave Flaubert:

U svakom rastanku postoji trenutak kad voljena osoba više nije sama.
(Sentimentalni odgoj)

Kocke i kvadratići

Ne tako davno, a možda je to i bilo jako davno (ovisi o tome kako gledate na protjecanje godina), pohađala sam školu. Redovno prije početka nastave kupovala školski pribor, između ostaloga i zadaćnice, one s crtama i one s kvadratićima.
Pretpostavljam da se svi sjećate tih dana, no ovih se dana pojavila i nova vrsta zadaćnica na tržištu - zadaćnice kocke, da dobro ste pročitali postoje i zadaćnice s trodimenizonalnim tijelima na listovima ,barem se to tako čini, a proizvodi ih MAR-MAR d.o.o. iz Zagreba.
No kada uzmete navedenu zadaćnicu u ruke, prvo što ćete uočiti jest da na naslovnoj stranici nema predviđenog prostora za podatke o učeniku, a drugo naslovna je strana šarena i njome dominira sibirski tigar. No, nije to glavni problem, mi smo očekivali da će otvaranjem zadaćnice na kojoj piše velikim tiskanim slovima kocke doista i biti kocke - trodimenzionalno geometrijsko tijelo s bridovima istih duljina, no ispostavilo se da je to ipak standardna zadaćnica s kvadratićima - dvodimenizonalnim geometrijskim likovima.

Ljubav II

Još malo o ljubavi, čini mi se najboljim posvetiti joj svaki tren života. Zašto joj tada ne bih posvetila još jedan post?

Vesna Krmpotić:

Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljepša je i najmudrija ljubav. Od svih vjera najvjernija je ljubav. Od svih istina najveća je ljubav. Ljubav mi je najčudnije čudo.

Čuda, prisutna u našim životima, vjerujem - ima ih. Ponekad trebamo samo pogledati pažljivije, zaustaviti se na tren i osjetiti ih, jer čuda se događaju.

Ljubav

Lao Tse:

Kad čovjek ima ljubavi, nema straha.

Tanatos, Eros i Fobos stanuju u nama, dok jedan jača ostali slabe.

Atleta,atlete i atletičari

Još jedno jezično pitanje i odgovor.

Čitam jednu sportsku vijest naslovljenu "AMERIKANCI SU NAJBOLJI ATLETE NA SVIJETU" i odmah mi na misao padne, pa kako su mogli napisati atleta umjesto atletičar?

Naime, u hrvatskome jeziku ne postoji oblik atleta za imenicu muškoga roda koja se bavi atletikom, no čitajući članak vidim da je zapravo greška u drugom jezičnom pitanju - kako prevesti američki izraz za sportaša (u ovom slučaju košarkaša) athlete na hrvatski jezik, čini se da je autor članka odlučio to učiniti direktno, pritom ne pazeći na pravila u tvorbi riječi hrvatskoga jezika (prema kojoj osobe muškog roda imaju nastavke -telj, -lac, -ar, -or) i eto dobili smo nov naziv za sportaša atleta i atlete... Naravno, kad bi u leksik bilo kojeg jezika mogle ući riječi odmah. Za sada to još nije tako.

Strah i umiranje

Za sve ljubitelje Ivana Aralice:

Život zahvaćen strahom ne može se nazvati pravim životom. Ne zna se za koliko, ali za koliko god bilo, makar za dlaku, strah je bliži umiranju nego životu.

(Duše robova)


Svaki daljnji korak, ispunjen strepnjom, zatvara nam vidike.

Iskustvo

Laurence Olivier

Iskustvo je nešto što dobiješ tek nakon što ti je trebalo.

Gdje čuči agresija?

Gdje čuči agresija? Gdje i u kome se skriva? Moram li, da bih odgovorila na postavljena pitanja, birati između optimistične, pesimistične i oportunističke strane? Što mi donosi odgovor? I zašto baš želim pisati o agresiji? Na posljednje pitanje, čini mi se, da ću najlakše odgovoriti - posljednja događanja u Gruziji, naslovnice crnih kronika. No što se to zbiva s običnim čovjekom koji odjednom postane agresor? Možda je Le Carre vrlo dobro opisao jednom jedinom rečenicom gdje se skriva agresija.

...Ratna je groznica poticala na brutalnost, grižnja savjesti naših nastavnika jer nisu otišli na front još ju je raspirivala, a izopačenost britanskog sistema hijerarhije opravdavala je sadizam kao primjeren prirodnom poretku stvari...

Priznajem, malo me plaši ovo saznanje - prelako nalazimo opravdanje za brutalnost, nasilje, posebice ako je svugdje oko nas.
Možemo li se sami oduprijeti tom masovnom prihvaćanju zlostavljanja slabijeg?

Učenje

Često govorimo/pišemo o učenju, o potrebi stvaranja zemlje znanja, gradimo nove objekte - škole, pokušavamo ih moderno opremiti i kada to učinimo ponosimo se, no pitam se ne zaboravljamo li tada da zemlju znanja čine pojedinci? Ne zaboravljamo li na te pojedince koji uče, koji su poput Lippsie u Savršenom špijunu Jhona Le Carrea svijesni pravog cilja učenja - samostalnosti, odgovornosti...

- Vidiš, Magnus, bez informacija smo mi nitko i ništa. Ali ako imamo informacije, možemo ići kamo god želimo, po cijelom svijetu, kao kornjače, stalno nosimo svoju kuću na leđima. Ako naučiš slikati, možeš slikati gdje god želiš. Kipar, slikar, njima nisu potrebne dozvole. Sve im je u glavi. Naš svijet mora biti u našoj glavi. To je jedini siguran način.

Le Carre kroz Lippsie govori o učenju informacija, o važnosti svake obavijesti koju obradimo i zapamtimo jer ne znamo kad će nam i najmanja pojedinost olakašati poteze u budućnosti.

Koga nema? Juraja/ Jurja

Ovoga puta pisat ću o sklonidbi osobne imenice Juraj u genitivu, na što me je potaknuo članak Anete Kuburaš u današnjem izdanju 24 sata.
Nastojat ću da ovaj tekst bude kratak i jasan.
Već je vidiljivo da nominativ glasi Juraj,no već u genitivu, kao što je napisano u naslovu počinju nedoumice: Jurja ili Juraja.
Odgovor je Jurja.
Dokaze za ovakvu sklonidbu možemo pronaći i u primjeru naziva škole Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile... Također, reći ćemo nagrada Josipa Jurja Strossmayera.

Puležanin/Puležan/Puljanin

Danas, 30. srpnja 2008. godine, dana kada je Mate Parlov napustio ovaj svijet, oko 18, 30 sati, na vijestima drugog programa HRT-a povodom sjećanja na spomenutog boksača osjetila sam nevjericu - gledam li i slušam li doista program Hrvatske televizije. Što je zapravo bilo?

Voditelj je rekao:

Umro je Puležanin Mate Parlov...

Istoga trena odlučila sam napisati ovaj post za sve one koji se dvoume kako nazvati građanina Pule.

Krenut ću od standardnog jezičnog naziva, dakle građanin Pule jest Puljanin, građanka Puljanka, no nećemo pogriješiti ako tog građanina nazovemo i Puležan, tj. žensku osobu Puležanka. Posljednji nazivi lokalno su obilježeni i stoga ih nije neispravno koristiti i time pokazati poštovanje prema lokalnom stanovništvu. Ali, ono što je voditelj Hrvatske televizije rekao opisala bih kao nepažnju, ljudsku pogrešku...

Voditelj je, vjerojatno, standardizirao izraz, ili je to učinio lektor, vodeći se analogijom Zagrepčani ->Zagrepčanin, pa je stoga i Puležani->Puležanin. No da su malo istražili porijeklo imenice Puležan, otkrili bi da naziv dolazi od talijanskog naziva Polesano koji se prilagodio čakavskom narječju.

"The Wizard of Oz" by L. Frank Baum - Crvene cipelice

Sjećate li se filma Čarobnjak iz Oza?
Vjerujem da kad bi vas netko upitao koje su boje bile Dorothyne cipelice, vaš bi odgovor bez dvoumljenja glasio crvene.
E, pa nije baš tako, zapravo dijelom ste u pravu, no u zbilji (kad kažem zbilja ne mislim na pojave i događaje u ovom našem svijetu već na orginalnu verziju knjige Čarobnjak iz Oza - bajku L. Franka Bauma napisanu 1900. godine) Dorothy je imala srebrne cipelice.
str.19.

... The feet of the dead Witch had disappeared entirely and nothing was left ut the silver shoes..... Dorothy carried the shoes into the house and placed them on tje table...

str. 23.

...Then she looked down at her feet and noticed how old and worn her shoes were...She took off her old leather shoes and tried on the silver ones, whichi fitted her as well as if they had been made for her...

(The Wizard of Oz, L. Frank Baum, Wordsworth Editions Ltd, 1993.)

Dvostrukosti i iluzije

Franz Kafka; Istina o Sanchu Panzi

Zahvaljujući nizu nevjerojatnih viteških romana i priča o protuhama (pikarima), što ih je Sancho Panza čitao u večernjim i noćnim satima, čime se nije nikad hvalisao, s vremenom se uspio osloboditi svojega demona, kojemu je nadjenuo ime Don Quijote, s kojim se upustio, bez suzdržavanja, u vrlo smione poduhvate, ... koji nisu nikome nanijeli štetu. Sancho Panza koji je bio slobodan čovjek, motivaran određenim osjećajem odgovornosti, slijepo je slijedio Don Quijotea u raznim poduhvatima uživajući, na posljetku, zabavu upotpunjenu osjećajem veličine i korisnosti.

Napomena: tekst je preveden s talijanskog izdanja I racconti a cura di Giluio Schiavoni.

"Modna pitanja"

Muči nas kombiniranje pojednih odjevnih predmeta, obuće, detalja, nakita, šminke....

...Ne trebamo se pitati je li to izmišljotina novoga doba. Postoje već prilično čvrsti dokazi da čovjek težnju za uljepšavanjem, isticanjem onog posebnog na sebi, ali ujedno isticanja pripadanja jednoj skupini nosi u sebi još od svojih pračovječjih dana.

Nisam nikakav modni stručnjak i ako mislite na ovome blogu pronaći poneki savjet što je trenutno in, a što out neću vam biti od velike pomoći.... Primijetili ste da je naslov pod navodnicima:)

Ovaj je post i svi komentari vezani s njime posvećen modnim aktualnostima na blogu, tj. ovdje možete predložiti što se dobroga, lijepoga i korisnoga može pronaći na internetu.

(Jedna) priča

Budući da mi je dio profesije ispravljati jezične pogreške istaknula bih problem prilikom prevođenja neodređenih članova s engleskog i talijanskog jezika (a, an, uno, un, una) na hrvatski jezik... Piše li u naslovu talijanskog rada UNA STORIA, nećemo prevesti naslov kao JEDNA PRIČA već jednostavno PRIČA. No, ovo je bila samo mala skretnica s teme ovog posta.

A sada krećem s pričom...

Maja, djevočica opsjednuta plesom, ustala se ujutro, poželjela da je već prošao prvi dio dana te da može krenuti na plesnu robu. Čekao ju je veliki nastup, prvi ozbiljan, do sada su to bili samo skupni dječji nastupi, no vrijeme je da pokaže što doista može.

...nije li ovo uvod u jednu dosadnu/zanimljivu priču?
Bi li uvod bio zanimljiviji da smo ga započeli dijalogom, ili opisom mjesta; primjerice njezine sobe, nekakvog zločina???
Eto pred kojim se pitanjima nalazi spisatelj. Tražim od vas da mi pomognete sastaviti ovu priču, jer jedna je od namjera ovog bloga da bude ineteraktivan, kreativan. Dakle, krenite s komentarima...

Slagalica - nastavak

Ranko Marinković, "Kiklop"

Ja sam čovjek začet u sljepilu strasti,...i dali su me na put radosti i bola,... i ruke su mi dali da grlim i ubijam,...i noge da trčim i bježim...

Odabrati perspektivu već mnogo znači.

Slagalica

Haruki Murakami, "Moj slatki Sputnik":

Tiho udišem, potom izdišem. Misao mi se počinje oblikovati u glavi, ali na kraju ne mislim ni o čemu. Ionako nema velike razlike između to dvoje, misliti i ne misliti. Otkrivam da više ne razlikujem stvari jedne od drugih, one koje su postojale od onih koje nisu...

Sva lica, misli, duše ako ih izbrojimo, svrstamo u skupine ne mogu reći da nisu okusila prednost ovog svijeta da osjete podvojenost i složenost našeg postojanja - između smijeha i suza.

Uvod

Primila sam se tipkovnice. Razmislila koliko već dugo nisam ovo činila. Ali, vrijeme je, rekla sam si, počni opet pisati. Početak je uvijek precizan i treba ga odrediti.

Čitam knjigu za koju sam mislila da gubi na snazi pri kraju, jer tako su rekli pouzdani izvori. Priznajem, možda nalikuje šundu, no zapravo to nije, ili, bolje rečeno, ne želim si priznati da su te misli, zapravo moje misli, a da je sve to samo bijedno, patetično razmišljanje o svijetu, o gubitku bitnoga.

Godišnje iščitam toliko radova, prepunih običnih floskula, činjenčno neutemeljenih, i nikako ne mogu uvjeriti autore da to nije bog zna što; uvjeriti, usmjeriti..heh, da.

Stalno razmišljam zašto više ne ispisujem svoje misli, opetovano nailazim na blokadu, no ova me knjiga pokrenula. Pitam se, je li čitatelju bitno koja je to knjiga? No, neću napisati njezin naslov. Svi mi, uključujući možebitne čitatelje ovoga bloga, imamo poneku knjigu, pjesmu, melodiju koja jasno izražava naše sumnje, boli i spoznaje, zato možemo ovu skupinu listova, što me potakla na pisanje bloga, shvatiti kao bilo koju, zamislite da je to ona vama prirasla srcu.

Nekad davno željela sam pisati o nepravdi, to je ono što me i danas najviše boli gledajući današnje čovjekovo okruženje, no sada shvaćam da želim pisati o nečem drugom...