Puležanin/Puležan/Puljanin

Danas, 30. srpnja 2008. godine, dana kada je Mate Parlov napustio ovaj svijet, oko 18, 30 sati, na vijestima drugog programa HRT-a povodom sjećanja na spomenutog boksača osjetila sam nevjericu - gledam li i slušam li doista program Hrvatske televizije. Što je zapravo bilo?

Voditelj je rekao:

Umro je Puležanin Mate Parlov...

Istoga trena odlučila sam napisati ovaj post za sve one koji se dvoume kako nazvati građanina Pule.

Krenut ću od standardnog jezičnog naziva, dakle građanin Pule jest Puljanin, građanka Puljanka, no nećemo pogriješiti ako tog građanina nazovemo i Puležan, tj. žensku osobu Puležanka. Posljednji nazivi lokalno su obilježeni i stoga ih nije neispravno koristiti i time pokazati poštovanje prema lokalnom stanovništvu. Ali, ono što je voditelj Hrvatske televizije rekao opisala bih kao nepažnju, ljudsku pogrešku...

Voditelj je, vjerojatno, standardizirao izraz, ili je to učinio lektor, vodeći se analogijom Zagrepčani ->Zagrepčanin, pa je stoga i Puležani->Puležanin. No da su malo istražili porijeklo imenice Puležan, otkrili bi da naziv dolazi od talijanskog naziva Polesano koji se prilagodio čakavskom narječju.

"The Wizard of Oz" by L. Frank Baum - Crvene cipelice

Sjećate li se filma Čarobnjak iz Oza?
Vjerujem da kad bi vas netko upitao koje su boje bile Dorothyne cipelice, vaš bi odgovor bez dvoumljenja glasio crvene.
E, pa nije baš tako, zapravo dijelom ste u pravu, no u zbilji (kad kažem zbilja ne mislim na pojave i događaje u ovom našem svijetu već na orginalnu verziju knjige Čarobnjak iz Oza - bajku L. Franka Bauma napisanu 1900. godine) Dorothy je imala srebrne cipelice.
str.19.

... The feet of the dead Witch had disappeared entirely and nothing was left ut the silver shoes..... Dorothy carried the shoes into the house and placed them on tje table...

str. 23.

...Then she looked down at her feet and noticed how old and worn her shoes were...She took off her old leather shoes and tried on the silver ones, whichi fitted her as well as if they had been made for her...

(The Wizard of Oz, L. Frank Baum, Wordsworth Editions Ltd, 1993.)

Dvostrukosti i iluzije

Franz Kafka; Istina o Sanchu Panzi

Zahvaljujući nizu nevjerojatnih viteških romana i priča o protuhama (pikarima), što ih je Sancho Panza čitao u večernjim i noćnim satima, čime se nije nikad hvalisao, s vremenom se uspio osloboditi svojega demona, kojemu je nadjenuo ime Don Quijote, s kojim se upustio, bez suzdržavanja, u vrlo smione poduhvate, ... koji nisu nikome nanijeli štetu. Sancho Panza koji je bio slobodan čovjek, motivaran određenim osjećajem odgovornosti, slijepo je slijedio Don Quijotea u raznim poduhvatima uživajući, na posljetku, zabavu upotpunjenu osjećajem veličine i korisnosti.

Napomena: tekst je preveden s talijanskog izdanja I racconti a cura di Giluio Schiavoni.

"Modna pitanja"

Muči nas kombiniranje pojednih odjevnih predmeta, obuće, detalja, nakita, šminke....

...Ne trebamo se pitati je li to izmišljotina novoga doba. Postoje već prilično čvrsti dokazi da čovjek težnju za uljepšavanjem, isticanjem onog posebnog na sebi, ali ujedno isticanja pripadanja jednoj skupini nosi u sebi još od svojih pračovječjih dana.

Nisam nikakav modni stručnjak i ako mislite na ovome blogu pronaći poneki savjet što je trenutno in, a što out neću vam biti od velike pomoći.... Primijetili ste da je naslov pod navodnicima:)

Ovaj je post i svi komentari vezani s njime posvećen modnim aktualnostima na blogu, tj. ovdje možete predložiti što se dobroga, lijepoga i korisnoga može pronaći na internetu.

(Jedna) priča

Budući da mi je dio profesije ispravljati jezične pogreške istaknula bih problem prilikom prevođenja neodređenih članova s engleskog i talijanskog jezika (a, an, uno, un, una) na hrvatski jezik... Piše li u naslovu talijanskog rada UNA STORIA, nećemo prevesti naslov kao JEDNA PRIČA već jednostavno PRIČA. No, ovo je bila samo mala skretnica s teme ovog posta.

A sada krećem s pričom...

Maja, djevočica opsjednuta plesom, ustala se ujutro, poželjela da je već prošao prvi dio dana te da može krenuti na plesnu robu. Čekao ju je veliki nastup, prvi ozbiljan, do sada su to bili samo skupni dječji nastupi, no vrijeme je da pokaže što doista može.

...nije li ovo uvod u jednu dosadnu/zanimljivu priču?
Bi li uvod bio zanimljiviji da smo ga započeli dijalogom, ili opisom mjesta; primjerice njezine sobe, nekakvog zločina???
Eto pred kojim se pitanjima nalazi spisatelj. Tražim od vas da mi pomognete sastaviti ovu priču, jer jedna je od namjera ovog bloga da bude ineteraktivan, kreativan. Dakle, krenite s komentarima...

Slagalica - nastavak

Ranko Marinković, "Kiklop"

Ja sam čovjek začet u sljepilu strasti,...i dali su me na put radosti i bola,... i ruke su mi dali da grlim i ubijam,...i noge da trčim i bježim...

Odabrati perspektivu već mnogo znači.

Slagalica

Haruki Murakami, "Moj slatki Sputnik":

Tiho udišem, potom izdišem. Misao mi se počinje oblikovati u glavi, ali na kraju ne mislim ni o čemu. Ionako nema velike razlike između to dvoje, misliti i ne misliti. Otkrivam da više ne razlikujem stvari jedne od drugih, one koje su postojale od onih koje nisu...

Sva lica, misli, duše ako ih izbrojimo, svrstamo u skupine ne mogu reći da nisu okusila prednost ovog svijeta da osjete podvojenost i složenost našeg postojanja - između smijeha i suza.

Uvod

Primila sam se tipkovnice. Razmislila koliko već dugo nisam ovo činila. Ali, vrijeme je, rekla sam si, počni opet pisati. Početak je uvijek precizan i treba ga odrediti.

Čitam knjigu za koju sam mislila da gubi na snazi pri kraju, jer tako su rekli pouzdani izvori. Priznajem, možda nalikuje šundu, no zapravo to nije, ili, bolje rečeno, ne želim si priznati da su te misli, zapravo moje misli, a da je sve to samo bijedno, patetično razmišljanje o svijetu, o gubitku bitnoga.

Godišnje iščitam toliko radova, prepunih običnih floskula, činjenčno neutemeljenih, i nikako ne mogu uvjeriti autore da to nije bog zna što; uvjeriti, usmjeriti..heh, da.

Stalno razmišljam zašto više ne ispisujem svoje misli, opetovano nailazim na blokadu, no ova me knjiga pokrenula. Pitam se, je li čitatelju bitno koja je to knjiga? No, neću napisati njezin naslov. Svi mi, uključujući možebitne čitatelje ovoga bloga, imamo poneku knjigu, pjesmu, melodiju koja jasno izražava naše sumnje, boli i spoznaje, zato možemo ovu skupinu listova, što me potakla na pisanje bloga, shvatiti kao bilo koju, zamislite da je to ona vama prirasla srcu.

Nekad davno željela sam pisati o nepravdi, to je ono što me i danas najviše boli gledajući današnje čovjekovo okruženje, no sada shvaćam da želim pisati o nečem drugom...