Gdje čuči agresija? Gdje i u kome se skriva? Moram li, da bih odgovorila na postavljena pitanja, birati između optimistične, pesimistične i oportunističke strane? Što mi donosi odgovor? I zašto baš želim pisati o agresiji? Na posljednje pitanje, čini mi se, da ću najlakše odgovoriti - posljednja događanja u Gruziji, naslovnice crnih kronika. No što se to zbiva s običnim čovjekom koji odjednom postane agresor? Možda je Le Carre vrlo dobro opisao jednom jedinom rečenicom gdje se skriva agresija.
...Ratna je groznica poticala na brutalnost, grižnja savjesti naših nastavnika jer nisu otišli na front još ju je raspirivala, a izopačenost britanskog sistema hijerarhije opravdavala je sadizam kao primjeren prirodnom poretku stvari...
Priznajem, malo me plaši ovo saznanje - prelako nalazimo opravdanje za brutalnost, nasilje, posebice ako je svugdje oko nas.
Možemo li se sami oduprijeti tom masovnom prihvaćanju zlostavljanja slabijeg?
Nema komentara:
Objavi komentar