Mali neobični ljudi

Što činiti uvečer dok vani vije bura?

Lagano se opustiti uz dobar film? U redu, može i to, no hoćemo li ga pronaći na ijednoj hrvtaskoj televizijskoj postaji? Vrlo je vjerojatno da, baš u tom trenutku, nećemo.
Poslušati dobru glazbu? Slušati radio? Može sve od navedenog.
No, ja sam izabrala čitati pripovijesti okupljene u zbirku Mali neobični ljudi Mire Gavrana...

Likovi zbirke jesu, doista, mali neobični ljudi - bolesnik Trpimir koji u nadi da će uspjeti dokazati svome liječniku da je ipak normalan pišući povijest Hrvata (uz razno razne komentare koji nam otkrivaju je li on ipak s pravom u umobolnici ili nije); starac Nikola koji ima sto četiri godine i piše pisma ženi koja ga je napustila prije pedeset godina i pobjegla s ljubavnikom u Brazil; jednojajčani blizanci Marko i Luka što imaju identične živote; Englezu Tedu važnije je spasiti medvjeda od spašavanja granatom ranjenog mladića. A svima je njima najvažnije sjećanje, jer ono im nitko ne može oduzeti.

Čovjek

Čitam Starca i more E. M. Hemingwaya i nailazim na rečenicu:
Nijedan čovjek nije nikad sam na moru. (prijevod: Z. Crnković)

Priznajem, misao nije neistinita... no, možda bih je nadopunila tvrdnjom da čovjek nije sam ako ima vjere u ...
Pojedinci bi ovu tvrdnju izrekli na drugi način rekavši: Čovjek nije otok.
No, u stvarnosti čovjek nije nikada sam,...