Primila sam se tipkovnice. Razmislila koliko već dugo nisam ovo činila. Ali, vrijeme je, rekla sam si, počni opet pisati. Početak je uvijek precizan i treba ga odrediti.
Čitam knjigu za koju sam mislila da gubi na snazi pri kraju, jer tako su rekli pouzdani izvori. Priznajem, možda nalikuje šundu, no zapravo to nije, ili, bolje rečeno, ne želim si priznati da su te misli, zapravo moje misli, a da je sve to samo bijedno, patetično razmišljanje o svijetu, o gubitku bitnoga.
Godišnje iščitam toliko radova, prepunih običnih floskula, činjenčno neutemeljenih, i nikako ne mogu uvjeriti autore da to nije bog zna što; uvjeriti, usmjeriti..heh, da.
Stalno razmišljam zašto više ne ispisujem svoje misli, opetovano nailazim na blokadu, no ova me knjiga pokrenula. Pitam se, je li čitatelju bitno koja je to knjiga? No, neću napisati njezin naslov. Svi mi, uključujući možebitne čitatelje ovoga bloga, imamo poneku knjigu, pjesmu, melodiju koja jasno izražava naše sumnje, boli i spoznaje, zato možemo ovu skupinu listova, što me potakla na pisanje bloga, shvatiti kao bilo koju, zamislite da je to ona vama prirasla srcu.
Nekad davno željela sam pisati o nepravdi, to je ono što me i danas najviše boli gledajući današnje čovjekovo okruženje, no sada shvaćam da želim pisati o nečem drugom...
Čitam knjigu za koju sam mislila da gubi na snazi pri kraju, jer tako su rekli pouzdani izvori. Priznajem, možda nalikuje šundu, no zapravo to nije, ili, bolje rečeno, ne želim si priznati da su te misli, zapravo moje misli, a da je sve to samo bijedno, patetično razmišljanje o svijetu, o gubitku bitnoga.
Godišnje iščitam toliko radova, prepunih običnih floskula, činjenčno neutemeljenih, i nikako ne mogu uvjeriti autore da to nije bog zna što; uvjeriti, usmjeriti..heh, da.
Stalno razmišljam zašto više ne ispisujem svoje misli, opetovano nailazim na blokadu, no ova me knjiga pokrenula. Pitam se, je li čitatelju bitno koja je to knjiga? No, neću napisati njezin naslov. Svi mi, uključujući možebitne čitatelje ovoga bloga, imamo poneku knjigu, pjesmu, melodiju koja jasno izražava naše sumnje, boli i spoznaje, zato možemo ovu skupinu listova, što me potakla na pisanje bloga, shvatiti kao bilo koju, zamislite da je to ona vama prirasla srcu.
Nekad davno željela sam pisati o nepravdi, to je ono što me i danas najviše boli gledajući današnje čovjekovo okruženje, no sada shvaćam da želim pisati o nečem drugom...
Nema komentara:
Objavi komentar