Prikazani su postovi s oznakom misli. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom misli. Prikaži sve postove

10.4.11

Klasična nostalgija - mladost

Proljeće je, vrijeme buđenja, svake godine sve bliži su mi stihovi pjesme TAKO RADO MISLIM NA GOLA VREMENA Charlesa Baudelairea
....Ali izmišljaji naših kasnih muza
Neće uništiti, ko ni more suza,
Poštovanje koje zaslužuje mladost,
- Mladost što je sveta i što zrači radost
Iz prozirna oka kao vrelo čista,
Mladost što se smije i naprosto blista
Ko ptice i cvijeće i nebo modrinom,
Svojim mirisima, pjesmom i toplinom!

1.11.09

Ponešto o mladosti i ludosti

Čitam Tvrđavu Meše Selimovića, na svakoj strani pronalazim zanimljive
aforizme i uvijek kažem ovo ću objaviti i komentirati, ali to ne učinim. Došao je i ovaj dan - samo par citata za početak.

Dakle, najprije o mladosti (poglavlje Tuga i bijes):

Niko ne žali svoj život nego mlad čovjek, a poslije, što više stari i
što manje ima razloga da živi, sve više se hvata za život.
Ovo bismo mogli i prevesti starom narodnom: Mladost ludost, starost mudrost.

Sljedeća nam misao govori o vječnom problemu društva - normalnosti i ludosti:


Sve što kod nas vrijedi, to je ludo.
Bilo je to sve u današnjem postu.

27.5.09

Snovi

Stigao je i ovaj dan...vrijeme je za novi post i izvršavanje starog obećanja. Dakle, bacam se na posao s tekstom J. M.  Le Clezia Freedom to dream. Za oko mi je zapela rečenica sa samoga početka eseja:
Dreams are free, but locked up in the prison of silence, thrown into the dungeon of memory.
U prijevodu: Snovi su slobodni, no zaključani u zatvoru tišine,  bačeni u samicu sjećanja.

Le Clezio u daljnjem tekstu dokazuje kroz stoljeća i civilizacije potrebu i razlog postojanja snova za opstanak prave slobode čovjeka. Stoga, sada je na vama red da se suočite s dijelom stvaralaštva ovog autora koji umije napisati pravi esej i da ne odustanemo od snova.

11.2.09

Sloboda jučer, danas, sutra

Pedeset godina unatrag Albert Camus je zapisao:

Što znači Prometej za današnjeg čovjeka? Nesumnjivo, moglo bi se reći da taj buntovnik, ustremljen protiv bogova, predstavlja model suvremenog čovjeka, te da ono prosvjedovanje što se prije tisuća godina udzizalo nad skitskom pustinjom završava danas u povijesnom grču kojemu nema premca. Ali nešto nam istovremeno govori da on ostaje prognanik među nama, te da smo još uvijek gluhi za snažan krik ljudske pobune kojoj je on usamljeni znamen.

Današnji je čovjek doista onaj koji trpi u prevelikim masama na uskoj površini zemlje, čovjek lišen vatre i hrane, kojemu je sloboda samo luksuz na koji može čekati; i za tog čovjeka postoji još samo pitanje veće patnje kao što u pogledu slobode i njezinih posljednjih svjedoka problem leži jedino u njihovom bržem nestajanju.


Čitajući ponovno ove retke iz Camusevog Prometeja u paklu, razmišljam je li se što promijenilo od tada i zašto me ovaj ulomak toliko podsjeća na film Vrag nosi Pradu...

30.1.09

Stepski vuk II.

Osjećati se raspolovljeno, živjeti između dvije krajnosti, istovremeno voljeti ljudske artifakte i mrziti sve što je ljudsko - potrebu za druženjem, dijeljenjem osjećaja, uopće osjećati,... poput Hesseova Stepskog vuka (Harrya Hellera) i doći do sljedećih zaključaka:
Imao sam, eto u rukama dvije svoje slike, jednu kao autoportret u loše skrpanim stihovima, tužan i tjeskoban poput mene sama, drugu hladno ocrtanu s prividom visoke objektivnosti, od nekoga izvana i odozgo, napisano od nekoga tko više, a ipak manje zna od mene. Te dvije slike zajedno, moja sjetno mucava pjesma i mudra studija nepoznate ruke, nanosile su mi bol, obje su bile u pravu, obje bez kićenja ocrtale moje neutješno postojanje, obje jasno ukazale na nepodnošljivost i neodrživost moga stanja. Taj Stepski vuk mora umrijeti, mora vlastitom rukom okončati svoje omraženo postojanje - ili se pak, rastaljen u smrtonosnom žaru obnovljena pogleda na sebe sama, mora preobraziti, strgnuti svoju krinku i ostvariti novo ja...

I na kraju, samo treba smoći snage i hrabrosti za novi početak umjesto za konačan kraj...

19.1.09

Ljetni pejzaž

Zima je, proteklih smo dana osjetili bockanje hladnoće na licima, rukama pa i nožnim prstima. Zbog toga me posebno opio ovaj ljetni pjezaž Brune Shulza u pripovijetci Kolovoz (zbirka Dućani cimetne boje):

Prigradske kućice tonule su zajedno s prozorima, zabasale u bujnom i zamršenom cvjetanju malih vrtova. Veliki dan kao da je na njih zaboravio; bujno se i tiho razrastalo svakojako bilje, cvijeće i kukolj, zadovoljni zbog te stanke koju su mogli prosanjati na marginama vremena, na rubovima beskonačna dana...

...Isprepleteni gustiš trava, korova,bilja i bodljika plamti u vatri poslijepodneva. Bruji rojevima muha poslijepodnevni vrtni drijemež. Zlatno strnište viče u suncu poput crvene najezde bogomoljki; u obilnoj kiši ognja vrište cvrčci; stručci sjemena eksplodiravaju tiho, poput poljskih skakavaca.

12.1.09

Književnost

Što je književnost i zašto uopće postoji?
Jedan od odgovora glasi:

Čak ako jednoga dana ljudi, prestanu, ili to budu prisiljeni, pisati i objavljivati, ako knjige postanu nedostupne - pripovjedači će nam davati umjetno disanje usta na uho predući stare priče na nov način: glasno i meko, neodlučno zastajkujući, sad bliže smijehu, sad na rubu suza.

8.1.09

Beharistan

Nuruddin Abbdurrahman Džami (r. 23. studenog1414. - 18. studenog 1492.) je posljednji veliki pjesnik klasične perzijske poezije. Pored poezije pisao je i prozna djela. Beharistan (u prijevodu Proljetni vrt) se sastoji od niza anegdota, uglavnom didaktičnih, pisanih rimovanom prozom koja je potkrepljena poantom. Djelo je podijeljeno u 8 poglavlja.

Donosim ulomak iz Vrta četvrtog:

KORIST: Velikodušnost i darežljivost obavezna je bez očekivanja protuusluge ili traženja da ti bude vraćeno, pa makar se ta protuusluga ili vraćanje ogledalo samo u iskazivanju pohvala ili očekivanju sevaba.

STIHOVI
Ko je onaj plemeniti koji ne traži da mu se vrati
nijedno dobro koje od njega potječe,
svaku korist i pohvalu koju za svoje dobro stekneš
zlom i grijehom smatraj, ne traži u tom sreće.

STIHOVI
Onaj ko ciljem velikodušnosti
dobar glas i pohvalu shvaća,
od grada plemenitosti i časti
takvom su daleko vrata.

PRIPOVIJEST: Pitali su jednog plemenitog čovjeka: Da li zbog onog što daješ potrebitima ili udjeluješ ubogima u sebi osjetiš uznositost i očekuješ li od siomašnih zahvalnost? On reče Nipošto! Što se darežljivosti i darivanja tiče, osjećam se kao kutlača u ruci kuhara - ako kutlača nešto usipa u tanjur, zna da je to od kuhara i ne smatra sebe onom koja daje.

2.1.09

Staza savršenstva - Damapada

Što je staza savršenstva (Damapada)?
Knjiga koja je slučajno dulatala u moje ruke 2. siječnja 2009. godine...
Ukratko, Damapada je zbirka aforizama koja je vjerojatno nastala u trećem stoljeću prije Krista kao ilustracija budističkog moralnog sustava (dame). Pisana je jezikom Pali, a označava stazu savršenstva na kojoj čovjek hoda prema najvišoj istini vlastitim koracima i djelima.
Da ne duljim o Damapadi, slijedi nekoliko aforizama iz iste :

"Uvrijedio me, povrijedio me je, porazio me je, opljačkao me je."Ljudi koji koji ovako misle neće se osloboditi mržnje.

Jer mržnja se ne pobjeđuje mržnjom: mržnja se pobjeđuje ljubavlju. Ovo je vječni zakon.


Ako budala može uvidjeti svoju glupost, onda je barem u tome mudra. Budala koja smatra da je mudra je zaista prava budala.

Bolja od tisuću beskorisnih riječi je jedna jedina riječ koja donosi mir.

Čovjek koji zbog svoje sreće ne šteti drugima koji također žele sreću, nakon toga će naći sreću.

Za čovjeka se ne govori da je mudar ako govori bez prestanka; ali ako čovjek voli, ako je miran i neustrašiv, onda se kaže da je zaista mudar.


Ima još mnogo aforizama, ali izabrala sam ove jer su opće ljudski i jer ih vrlo lako možemo pretočiti i u kršćanski svjetonazor (Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas).
Zašto još? Početak je nove godine koju nam svi pokušavaju već na početku dočarati što crnje, hajd`mo onda, ipak gledati kako je možemo učiniti boljom i sretnijom, budimo mudri i volimo.

23.11.08

Mali neobični ljudi

Što činiti uvečer dok vani vije bura?

Lagano se opustiti uz dobar film? U redu, može i to, no hoćemo li ga pronaći na ijednoj hrvtaskoj televizijskoj postaji? Vrlo je vjerojatno da, baš u tom trenutku, nećemo.
Poslušati dobru glazbu? Slušati radio? Može sve od navedenog.
No, ja sam izabrala čitati pripovijesti okupljene u zbirku Mali neobični ljudi Mire Gavrana...

Likovi zbirke jesu, doista, mali neobični ljudi - bolesnik Trpimir koji u nadi da će uspjeti dokazati svome liječniku da je ipak normalan pišući povijest Hrvata (uz razno razne komentare koji nam otkrivaju je li on ipak s pravom u umobolnici ili nije); starac Nikola koji ima sto četiri godine i piše pisma ženi koja ga je napustila prije pedeset godina i pobjegla s ljubavnikom u Brazil; jednojajčani blizanci Marko i Luka što imaju identične živote; Englezu Tedu važnije je spasiti medvjeda od spašavanja granatom ranjenog mladića. A svima je njima najvažnije sjećanje, jer ono im nitko ne može oduzeti.

11.11.08

Čovjek

Čitam Starca i more E. M. Hemingwaya i nailazim na rečenicu:
Nijedan čovjek nije nikad sam na moru. (prijevod: Z. Crnković)

Priznajem, misao nije neistinita... no, možda bih je nadopunila tvrdnjom da čovjek nije sam ako ima vjere u ...
Pojedinci bi ovu tvrdnju izrekli na drugi način rekavši: Čovjek nije otok.
No, u stvarnosti čovjek nije nikada sam,...

14.10.08

Rainer Maria Rilke

JA ŽIVIM U KRUZIMA KOJI SE ŠIRE
Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučiti zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.

Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.

Preveo Dobriša Cesarić

12.10.08

Vrijeme ljubavi

Odgovarajući na zdravicu kipara Jacoba Epstaina u čast svog sedamdesetog rođendana, dvije godine nakon što se oženio tridesetogodišnjom Valerie Fletcher T.S. Eliot govori:

Uzvraćena ljubav uvijek pomlađuje.


10.10.08

Mudrost II.

William Butler Yeats:

Razmišljaj kao mudrac, ali se izražavaj kao obični ljudi.

Jednostavnost je najveća vrlina, u ovom slučaju.

8.10.08

Mudrost

Theodore Roosevelt:

Devet desetina mudrosti jest biti mudar u pravo vrijeme.

7.10.08

Riječi

W. Churchill:

Kratke su riječi najbolje, a drevne kratke riječi su najbolje od svih.

Poštujemo li i volimo li više čovjeka malih (kratkih) riječi, ali velikih djela ili čovjeka velikih riječi bez djela. Nisu li ljudi, ponekad opterećeni kazivanjem mnogo toga u patetičnome stilu, a iza tih riječi ne stoji ništa...
... Jesu li nam još uvijek važnije lijepe, slatkoriječive riječi od nečijeg truda?


2.10.08

Nepovratnost

Antonio Munoz Molina:

Istina je, ima gradova i lica koja upoznajemo samo zato da bismo ih zatim igubili, nikad nam se ništa ne vraća, čak ni ono što smo posjedovali ili što smo zaslužili imati.
(Zima u Lisabonu/El invierno en Lisboa)

Iskoristiti trenutak koji je traje, razamišljanje odvodi u nepovratnost.

30.9.08

Zvukovi (imena i lica) koji nas prate

Antonio Munoz Molina:
Imena, kao i glazba, rekao mi je jednom Biralbo mudrošću koju nam daruje treći ili četvrti gin, izdvajaju iz vremena likove i mjesta o kojim govore, oblikuju sadašnjost svojim jedinim oružjem, tajnom svoje zvučnosti.
...Ali valja se osloboditi čak i od imena, tvrdio je Biralbo, jer se u njima skrivaju sjećanja koja moramo iščupati do kraja da bismo mogli živjeti, izići na ulicu, otići do kavane, i osjećati se kao da smo zaista živi.

(Zima u Lisabonu/El invierno en Lisboa)

Nabacat ću samo misli, možda ih jednoga dana i povežem...

Glazbenik poput Biralba sluša život, književnik ga čita, slikar ga gleda... tko od njih dodiruje i miriše ovu vječnu zagonetku...Tko može reći - da osjećam svim osjetilima da život ovdje postoji, da je postojao i gdje pr/n/estaje?
...Osobe prolaze kraj nas, ponekad, ako smo sretni i dotaknu nas.

28.8.08

Ljubav II

Još malo o ljubavi, čini mi se najboljim posvetiti joj svaki tren života. Zašto joj tada ne bih posvetila još jedan post?

Vesna Krmpotić:

Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljepša je i najmudrija ljubav. Od svih vjera najvjernija je ljubav. Od svih istina najveća je ljubav. Ljubav mi je najčudnije čudo.

Čuda, prisutna u našim životima, vjerujem - ima ih. Ponekad trebamo samo pogledati pažljivije, zaustaviti se na tren i osjetiti ih, jer čuda se događaju.

24.8.08

Ljubav

Lao Tse:

Kad čovjek ima ljubavi, nema straha.

Tanatos, Eros i Fobos stanuju u nama, dok jedan jača ostali slabe.