....Ali izmišljaji naših kasnih muza
Neće uništiti, ko ni more suza,Poštovanje koje zaslužuje mladost,- Mladost što je sveta i što zrači radostIz prozirna oka kao vrelo čista,Mladost što se smije i naprosto blista
Ko ptice i cvijeće i nebo modrinom,
Svojim mirisima, pjesmom i toplinom!
Niko ne žali svoj život nego mlad čovjek, a poslije, što više stari iOvo bismo mogli i prevesti starom narodnom: Mladost ludost, starost mudrost.
što manje ima razloga da živi, sve više se hvata za život.
Sve što kod nas vrijedi, to je ludo.Bilo je to sve u današnjem postu.
Dreams are free, but locked up in the prison of silence, thrown into the dungeon of memory.U prijevodu: Snovi su slobodni, no zaključani u zatvoru tišine, bačeni u samicu sjećanja.
Što znači Prometej za današnjeg čovjeka? Nesumnjivo, moglo bi se reći da taj buntovnik, ustremljen protiv bogova, predstavlja model suvremenog čovjeka, te da ono prosvjedovanje što se prije tisuća godina udzizalo nad skitskom pustinjom završava danas u povijesnom grču kojemu nema premca. Ali nešto nam istovremeno govori da on ostaje prognanik među nama, te da smo još uvijek gluhi za snažan krik ljudske pobune kojoj je on usamljeni znamen.
Današnji je čovjek doista onaj koji trpi u prevelikim masama na uskoj površini zemlje, čovjek lišen vatre i hrane, kojemu je sloboda samo luksuz na koji može čekati; i za tog čovjeka postoji još samo pitanje veće patnje kao što u pogledu slobode i njezinih posljednjih svjedoka problem leži jedino u njihovom bržem nestajanju.
Imao sam, eto u rukama dvije svoje slike, jednu kao autoportret u loše skrpanim stihovima, tužan i tjeskoban poput mene sama, drugu hladno ocrtanu s prividom visoke objektivnosti, od nekoga izvana i odozgo, napisano od nekoga tko više, a ipak manje zna od mene. Te dvije slike zajedno, moja sjetno mucava pjesma i mudra studija nepoznate ruke, nanosile su mi bol, obje su bile u pravu, obje bez kićenja ocrtale moje neutješno postojanje, obje jasno ukazale na nepodnošljivost i neodrživost moga stanja. Taj Stepski vuk mora umrijeti, mora vlastitom rukom okončati svoje omraženo postojanje - ili se pak, rastaljen u smrtonosnom žaru obnovljena pogleda na sebe sama, mora preobraziti, strgnuti svoju krinku i ostvariti novo ja...I na kraju, samo treba smoći snage i hrabrosti za novi početak umjesto za konačan kraj...
Čak ako jednoga dana ljudi, prestanu, ili to budu prisiljeni, pisati i objavljivati, ako knjige postanu nedostupne - pripovjedači će nam davati umjetno disanje usta na uho predući stare priče na nov način: glasno i meko, neodlučno zastajkujući, sad bliže smijehu, sad na rubu suza.
KORIST: Velikodušnost i darežljivost obavezna je bez očekivanja protuusluge ili traženja da ti bude vraćeno, pa makar se ta protuusluga ili vraćanje ogledalo samo u iskazivanju pohvala ili očekivanju sevaba.
STIHOVI
Ko je onaj plemeniti koji ne traži da mu se vrati
nijedno dobro koje od njega potječe,
svaku korist i pohvalu koju za svoje dobro stekneš
zlom i grijehom smatraj, ne traži u tom sreće.
STIHOVI
Onaj ko ciljem velikodušnosti
dobar glas i pohvalu shvaća,
od grada plemenitosti i časti
takvom su daleko vrata.
PRIPOVIJEST: Pitali su jednog plemenitog čovjeka: Da li zbog onog što daješ potrebitima ili udjeluješ ubogima u sebi osjetiš uznositost i očekuješ li od siomašnih zahvalnost? On reče Nipošto! Što se darežljivosti i darivanja tiče, osjećam se kao kutlača u ruci kuhara - ako kutlača nešto usipa u tanjur, zna da je to od kuhara i ne smatra sebe onom koja daje.
"Uvrijedio me, povrijedio me je, porazio me je, opljačkao me je."Ljudi koji koji ovako misle neće se osloboditi mržnje.
Jer mržnja se ne pobjeđuje mržnjom: mržnja se pobjeđuje ljubavlju. Ovo je vječni zakon.
Ako budala može uvidjeti svoju glupost, onda je barem u tome mudra. Budala koja smatra da je mudra je zaista prava budala.
Bolja od tisuću beskorisnih riječi je jedna jedina riječ koja donosi mir.
Čovjek koji zbog svoje sreće ne šteti drugima koji također žele sreću, nakon toga će naći sreću.
Za čovjeka se ne govori da je mudar ako govori bez prestanka; ali ako čovjek voli, ako je miran i neustrašiv, onda se kaže da je zaista mudar.
Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučiti zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.
Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljepša je i najmudrija ljubav. Od svih vjera najvjernija je ljubav. Od svih istina najveća je ljubav. Ljubav mi je najčudnije čudo.
