Dugo je vremena prošlo od posljednjeg posta i možda su neki pomislili da je ovaj blog zamro, ali prevarili su se.
Donosim vam nekoliko savjeta iz Paolinijevog Eragona.
Imam ja riječi za vas obojicu, budući da ste odrasli. Upamtite ih i dobro će vam poslužiti. "Prvo, nemojte nikome dopustiti da vam zavlada umom ni tijelom. Posebno se brinite da vam misli uvijek budu slobodne. Saslušajte svakoga, ali ne poklanjajte povjerenje nikome. Pokažite poštovanje prema onima na vlasti, ali ih nemojte slijepo slijediti. Prosuđujte logično i razumno, ali ne dajite svoje primjedbe.
Ne smatrjate nikoga nadređenim sebi, bez obzira na njegov položaj ili životno stanje. Prema svima se odnosite pošteno da vam se ne bi osvećivali. Budite oprezni s novcem. Držite se svojih uvjerenja pa će vas drugi slušati... U ljubavnim stvarima...moj vam je jedini savjet da budete iskreni. To vam je najmoćnije oruđe da otključajte nečije srce ili da vam bude oprošteno."
Prikazani su postovi s oznakom život. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom život. Prikaži sve postove
28.5.10
1.11.09
Ponešto o mladosti i ludosti
Čitam Tvrđavu Meše Selimovića, na svakoj strani pronalazim zanimljive
aforizme i uvijek kažem ovo ću objaviti i komentirati, ali to ne učinim. Došao je i ovaj dan - samo par citata za početak.
Dakle, najprije o mladosti (poglavlje Tuga i bijes):
Sljedeća nam misao govori o vječnom problemu društva - normalnosti i ludosti:
aforizme i uvijek kažem ovo ću objaviti i komentirati, ali to ne učinim. Došao je i ovaj dan - samo par citata za početak.
Dakle, najprije o mladosti (poglavlje Tuga i bijes):
Niko ne žali svoj život nego mlad čovjek, a poslije, što više stari iOvo bismo mogli i prevesti starom narodnom: Mladost ludost, starost mudrost.
što manje ima razloga da živi, sve više se hvata za život.
Sljedeća nam misao govori o vječnom problemu društva - normalnosti i ludosti:
Sve što kod nas vrijedi, to je ludo.Bilo je to sve u današnjem postu.
13.4.09
Djed
Iz Antologije turske priče, Memduh Ševket Esendal: "Djed"
Nađem se s majkom i ocem. Otac mi kaže:
"Jesi li došao, Memduh?"
"Došao sam, oče."
"E, kakav ti je bio život?"
Ne dadnem odgovor odmah, razmišljam.
"I pored toliko sreće, još se misliš", kaže otac.
Ja onda odgovorim:
"Oče, život je lijep i vrijedan onda dok još nije sretan. Nitko ne živi onako kako bi htio."
Pretplati se na:
Postovi (Atom)