Puštanje kornjača

Nakon dugo vremena javljam se s vijesti koja nema tematske veze s ovim blogom; ljubitelji morskog svijeta nadam se da će vas ovo zanimati:

Aquarium Pula i Centar za oporavak morskih kornjača u suradnji s Arenaturistom d.d.

pozivaju Vas
na puštanje šest oporavljenih morskih kornjača :
Ben, Kanalić, Larica, Michael, Roko, Silvester
Sadržaj programa:
17:30 h – otvorenje programa i početak dječje radionice
18:00 h – predavanje o Centru za oporavak morskih kornjača
18:15 h – predstavljanje i puštanje kornjača
Manifestacija se održava na plaži Ambrela u petak 18. rujna 2009. sa početkom u 17:30 h.
Dobrodošli !

Posebni gosti su učenici O.Š. Mate Demarina iz Medulina koji su usvajanjem kornjače Silvestra dali potporu radu Centru za oporavak morskih kornjača na očuvanju populacije glavatih želvi u Jadranskom moru.
Arenaturist je hrvatska kompanija s više od 40 godina iskustva u pružanju turističkih usluga u hotelima, turističkim naseljima i kampovima. Ove sezone je ostvarila preko 1.230.000 noćenja od čega 50% unutar poluotoka Punta Verudela na kojem je smješten i Aquarium Pula, odnosno Centar za oporavak morskih kornjača. Zajednička dugogodišnja suradnja i na ostalim projektima dali su nam poticaj za organiziranje ove manifestacije.
Najviše gostiju koji su posjetili Aquarium Pula bili su Nijemci, koji su ujedno s Talijanima bili i najznatiželjniji gosti u pogledu zanimanja za oporavak i liječenje morskih kornjača.

Nobelova nagrada za književnost 2008.

Vjerojatno ste već čuli tko je dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2008. godine, a ako niste evo imena dobitnika Jean Marie Le Clezio.
No, počinjem se pitati u kojem to svijetu živim, znam ime nagrađenog, a nažalost, nisam pročitala njegova djela... Nije li to pomalo čudno u ovo današnje vrijeme. Pokušala sam otkriti zašto je to tako i doznala da je do sada na hrvatskome jeziku objavljeno samo jedno njegovo djelo... to je pomalo sramotno za naše izdavaštvo; jedino se izdavačka kuća Ceres potrudila jednom objaviti njegovo djelo, a tada su kritičari djelo proglasili dosadnim te je stoga i postalo neprofitabilno izdavati Le Cleziove knjige i eto nas tu gdje jesmo - u zemlji (ne)znanja.
Poželjela sam napisati nekoliko njegovih misli, no taj me zadatak još čeka - bacam se na čitanje i pokušaje prevođenja s engleskog jezika.

Dnevnik Robija K.

Najnovije epizode iz Bilježnice Robija K. objavljene su u subotu, 27. 9. 2008. na stranicama e-novina (kliknite).
Ako se netko želi okušati u lekturi navednog uratka Viktora Ivančića, ovo će mu biti odlična vježba. No dobro, dobro znamo da je ovaj tekst stilski obilježen.
Dakle, ljubitelji Robija K. bacite se na čitanje.

Kocke i kvadratići

Ne tako davno, a možda je to i bilo jako davno (ovisi o tome kako gledate na protjecanje godina), pohađala sam školu. Redovno prije početka nastave kupovala školski pribor, između ostaloga i zadaćnice, one s crtama i one s kvadratićima.
Pretpostavljam da se svi sjećate tih dana, no ovih se dana pojavila i nova vrsta zadaćnica na tržištu - zadaćnice kocke, da dobro ste pročitali postoje i zadaćnice s trodimenizonalnim tijelima na listovima ,barem se to tako čini, a proizvodi ih MAR-MAR d.o.o. iz Zagreba.
No kada uzmete navedenu zadaćnicu u ruke, prvo što ćete uočiti jest da na naslovnoj stranici nema predviđenog prostora za podatke o učeniku, a drugo naslovna je strana šarena i njome dominira sibirski tigar. No, nije to glavni problem, mi smo očekivali da će otvaranjem zadaćnice na kojoj piše velikim tiskanim slovima kocke doista i biti kocke - trodimenzionalno geometrijsko tijelo s bridovima istih duljina, no ispostavilo se da je to ipak standardna zadaćnica s kvadratićima - dvodimenizonalnim geometrijskim likovima.

Atleta,atlete i atletičari

Još jedno jezično pitanje i odgovor.

Čitam jednu sportsku vijest naslovljenu "AMERIKANCI SU NAJBOLJI ATLETE NA SVIJETU" i odmah mi na misao padne, pa kako su mogli napisati atleta umjesto atletičar?

Naime, u hrvatskome jeziku ne postoji oblik atleta za imenicu muškoga roda koja se bavi atletikom, no čitajući članak vidim da je zapravo greška u drugom jezičnom pitanju - kako prevesti američki izraz za sportaša (u ovom slučaju košarkaša) athlete na hrvatski jezik, čini se da je autor članka odlučio to učiniti direktno, pritom ne pazeći na pravila u tvorbi riječi hrvatskoga jezika (prema kojoj osobe muškog roda imaju nastavke -telj, -lac, -ar, -or) i eto dobili smo nov naziv za sportaša atleta i atlete... Naravno, kad bi u leksik bilo kojeg jezika mogle ući riječi odmah. Za sada to još nije tako.

Gdje čuči agresija?

Gdje čuči agresija? Gdje i u kome se skriva? Moram li, da bih odgovorila na postavljena pitanja, birati između optimistične, pesimistične i oportunističke strane? Što mi donosi odgovor? I zašto baš želim pisati o agresiji? Na posljednje pitanje, čini mi se, da ću najlakše odgovoriti - posljednja događanja u Gruziji, naslovnice crnih kronika. No što se to zbiva s običnim čovjekom koji odjednom postane agresor? Možda je Le Carre vrlo dobro opisao jednom jedinom rečenicom gdje se skriva agresija.

...Ratna je groznica poticala na brutalnost, grižnja savjesti naših nastavnika jer nisu otišli na front još ju je raspirivala, a izopačenost britanskog sistema hijerarhije opravdavala je sadizam kao primjeren prirodnom poretku stvari...

Priznajem, malo me plaši ovo saznanje - prelako nalazimo opravdanje za brutalnost, nasilje, posebice ako je svugdje oko nas.
Možemo li se sami oduprijeti tom masovnom prihvaćanju zlostavljanja slabijeg?

Koga nema? Juraja/ Jurja

Ovoga puta pisat ću o sklonidbi osobne imenice Juraj u genitivu, na što me je potaknuo članak Anete Kuburaš u današnjem izdanju 24 sata.
Nastojat ću da ovaj tekst bude kratak i jasan.
Već je vidiljivo da nominativ glasi Juraj,no već u genitivu, kao što je napisano u naslovu počinju nedoumice: Jurja ili Juraja.
Odgovor je Jurja.
Dokaze za ovakvu sklonidbu možemo pronaći i u primjeru naziva škole Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile... Također, reći ćemo nagrada Josipa Jurja Strossmayera.

Puležanin/Puležan/Puljanin

Danas, 30. srpnja 2008. godine, dana kada je Mate Parlov napustio ovaj svijet, oko 18, 30 sati, na vijestima drugog programa HRT-a povodom sjećanja na spomenutog boksača osjetila sam nevjericu - gledam li i slušam li doista program Hrvatske televizije. Što je zapravo bilo?

Voditelj je rekao:

Umro je Puležanin Mate Parlov...

Istoga trena odlučila sam napisati ovaj post za sve one koji se dvoume kako nazvati građanina Pule.

Krenut ću od standardnog jezičnog naziva, dakle građanin Pule jest Puljanin, građanka Puljanka, no nećemo pogriješiti ako tog građanina nazovemo i Puležan, tj. žensku osobu Puležanka. Posljednji nazivi lokalno su obilježeni i stoga ih nije neispravno koristiti i time pokazati poštovanje prema lokalnom stanovništvu. Ali, ono što je voditelj Hrvatske televizije rekao opisala bih kao nepažnju, ljudsku pogrešku...

Voditelj je, vjerojatno, standardizirao izraz, ili je to učinio lektor, vodeći se analogijom Zagrepčani ->Zagrepčanin, pa je stoga i Puležani->Puležanin. No da su malo istražili porijeklo imenice Puležan, otkrili bi da naziv dolazi od talijanskog naziva Polesano koji se prilagodio čakavskom narječju.