Klasična nostalgija - mladost

Proljeće je, vrijeme buđenja, svake godine sve bliži su mi stihovi pjesme TAKO RADO MISLIM NA GOLA VREMENA Charlesa Baudelairea: 

....Ali izmišljaji naših kasnih muza

Neće uništiti, ko ni more suza,

Poštovanje koje zaslužuje mladost,

- Mladost što je sveta i što zrači radost

Iz prozirna oka kao vrelo čista,

Mladost što se smije i naprosto blista

Ko ptice i cvijeće i nebo modrinom,

Svojim mirisima, pjesmom i toplinom!

Ponešto o mladosti i ludosti

Čitam Tvrđavu Meše Selimovića, na svakoj strani pronalazim zanimljive
aforizme i uvijek kažem ovo ću objaviti i komentirati, ali to ne učinim. Došao je i ovaj dan - samo par citata za početak.

Dakle, najprije o mladosti (poglavlje Tuga i bijes):

Niko ne žali svoj život nego mlad čovjek, a poslije, što više stari i
što manje ima razloga da živi, sve više se hvata za život.

Ovo bismo mogli i prevesti starom narodnom: Mladost ludost, starost mudrost.

Sljedeća nam misao govori o vječnom problemu društva - normalnosti i ludosti:

Sve što kod nas vrijedi, to je ludo.

Bilo je to sve u današnjem postu.