Knjiga koja je slučajno dulatala u moje ruke 2. siječnja 2009. godine...
Ukratko, Damapada je zbirka aforizama koja je vjerojatno nastala u trećem stoljeću prije Krista kao ilustracija budističkog moralnog sustava (dame). Pisana je jezikom Pali, a označava stazu savršenstva na kojoj čovjek hoda prema najvišoj istini vlastitim koracima i djelima.
Da ne duljim o Damapadi, slijedi nekoliko aforizama iz iste :
"Uvrijedio me, povrijedio me je, porazio me je, opljačkao me je."Ljudi koji koji ovako misle neće se osloboditi mržnje.
Jer mržnja se ne pobjeđuje mržnjom: mržnja se pobjeđuje ljubavlju. Ovo je vječni zakon.
Ako budala može uvidjeti svoju glupost, onda je barem u tome mudra. Budala koja smatra da je mudra je zaista prava budala.
Bolja od tisuću beskorisnih riječi je jedna jedina riječ koja donosi mir.
Čovjek koji zbog svoje sreće ne šteti drugima koji također žele sreću, nakon toga će naći sreću.
Za čovjeka se ne govori da je mudar ako govori bez prestanka; ali ako čovjek voli, ako je miran i neustrašiv, onda se kaže da je zaista mudar.
Ima još mnogo aforizama, ali izabrala sam ove jer su opće ljudski i jer ih vrlo lako možemo pretočiti i u kršćanski svjetonazor (Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas).
Zašto još? Početak je nove godine koju nam svi pokušavaju već na početku dočarati što crnje, hajd`mo onda, ipak gledati kako je možemo učiniti boljom i sretnijom, budimo mudri i volimo.
