Prigradske kućice tonule su zajedno s prozorima, zabasale u bujnom i zamršenom cvjetanju malih vrtova. Veliki dan kao da je na njih zaboravio; bujno se i tiho razrastalo svakojako bilje, cvijeće i kukolj, zadovoljni zbog te stanke koju su mogli prosanjati na marginama vremena, na rubovima beskonačna dana...
...Isprepleteni gustiš trava, korova,bilja i bodljika plamti u vatri poslijepodneva. Bruji rojevima muha poslijepodnevni vrtni drijemež. Zlatno strnište viče u suncu poput crvene najezde bogomoljki; u obilnoj kiši ognja vrište cvrčci; stručci sjemena eksplodiravaju tiho, poput poljskih skakavaca.
Nema komentara:
Objavi komentar