Beharistan

Nuruddin Abbdurrahman Džami (r. 23. studenog1414. - 18. studenog 1492.) je posljednji veliki pjesnik klasične perzijske poezije. Pored poezije pisao je i prozna djela. Beharistan (u prijevodu Proljetni vrt) se sastoji od niza anegdota, uglavnom didaktičnih, pisanih rimovanom prozom koja je potkrepljena poantom. Djelo je podijeljeno u 8 poglavlja.

Donosim ulomak iz Vrta četvrtog:

KORIST: Velikodušnost i darežljivost obavezna je bez očekivanja protuusluge ili traženja da ti bude vraćeno, pa makar se ta protuusluga ili vraćanje ogledalo samo u iskazivanju pohvala ili očekivanju sevaba.

STIHOVI
Ko je onaj plemeniti koji ne traži da mu se vrati
nijedno dobro koje od njega potječe,
svaku korist i pohvalu koju za svoje dobro stekneš
zlom i grijehom smatraj, ne traži u tom sreće.

STIHOVI
Onaj ko ciljem velikodušnosti
dobar glas i pohvalu shvaća,
od grada plemenitosti i časti
takvom su daleko vrata.

PRIPOVIJEST: Pitali su jednog plemenitog čovjeka: Da li zbog onog što daješ potrebitima ili udjeluješ ubogima u sebi osjetiš uznositost i očekuješ li od siomašnih zahvalnost? On reče Nipošto! Što se darežljivosti i darivanja tiče, osjećam se kao kutlača u ruci kuhara - ako kutlača nešto usipa u tanjur, zna da je to od kuhara i ne smatra sebe onom koja daje.