30.9.08

Zvukovi (imena i lica) koji nas prate

Antonio Munoz Molina:
Imena, kao i glazba, rekao mi je jednom Biralbo mudrošću koju nam daruje treći ili četvrti gin, izdvajaju iz vremena likove i mjesta o kojim govore, oblikuju sadašnjost svojim jedinim oružjem, tajnom svoje zvučnosti.
...Ali valja se osloboditi čak i od imena, tvrdio je Biralbo, jer se u njima skrivaju sjećanja koja moramo iščupati do kraja da bismo mogli živjeti, izići na ulicu, otići do kavane, i osjećati se kao da smo zaista živi.

(Zima u Lisabonu/El invierno en Lisboa)

Nabacat ću samo misli, možda ih jednoga dana i povežem...

Glazbenik poput Biralba sluša život, književnik ga čita, slikar ga gleda... tko od njih dodiruje i miriše ovu vječnu zagonetku...Tko može reći - da osjećam svim osjetilima da život ovdje postoji, da je postojao i gdje pr/n/estaje?
...Osobe prolaze kraj nas, ponekad, ako smo sretni i dotaknu nas.

3 komentara:

Unknown kaže...

Mislim da su to samo trenuci, nažalost. Ali mogu se desiti bilo kome, kad uspiješ isprazniti um od preokupacija koje "zaštopavaju" samo doživljavanje života. I samo tvoje pitanje je preapstraktno za raspravu, možda, ali čini mi se - imala sam sreće pa sam uhvatila jednom, dvaput takav trenutak.

vikoster kaže...

Gorana... pitanje nije bilo za raspravu već za razmišljanje (refleksivne naravi)...

Unknown kaže...

Pa i razmišljanje može biti rasprava, sa samim sobom, bilo refleksivno ili ne znam kakvo. :)